U četvrtak 15. srpnja u 19. sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb, održat će se promocija knjige "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" autorice Veronike Vere (Landeka Nade).
Knjiga "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" autorice Veronike Vere (Landeka Nade), na vrlo topao, iskren i vjerodostojan način predstavlja patnje koje prolaze hrvatski poduzetnici i sve probleme na koje nailaze zbog nefunkcioniranja ili zbog nepravovremenog funkcioniranja pravosudnih tijela i policije. Kroz sadržaj se isprepliću muke kroz koje prolazi poduzetnica koja je tijekom niza godina izložena prijetnjama, ucjenama, kamatarenju, reketarenju kako od strane osoba s one strane zakona tako i od strane osoba koje su zadužene zakon štiti i provoditi. Ova knjiga nije samo posebna po naslovnici, već je jedinstvena i po svom sadržaju čija objava iziskuje posebnu hrabrost i snagu. Sadržaj knjige, osim što započinje sa govorom predsjednika Ive Josipovića, opisuje i poduzetnički put i patnje, te se dotiće i propusta suda i policije, te Općinskog državnog odvjetništva s područja Dugog Sela.
Preuzeto s bloga autorice knjige:
“Sigurno ste i sami već prošli iskustvo dugotrajnih sudskih parnica, a takodjer i situaciju u kojoj ste bili zatečeni sudskim odlukama. Koliko puta ste već zabrinuto sjeli i zamislili se: ima li uopće izlaza, i tko me može zaštititi? Od koga da zatražimo pomoć, kad nadležne institucije donose odluke kojom su zaštićeni oni koji su na rubu zakona, ili izvan njega. Koliko puta ste do sad bili pred vratima pakla, razmišljajući i o najgorem zbog pogrešnih sudskih odluka, zbog raznih ovrha u kojima ste nezaštićeni a najviše izloženi jamac? Koliko puta ste do sad vratili tuđe dugove misleći kako će se u ljudima probuditi svijest?
Nema toga! Vodite brigu o sebi samima. Pravda i pravosuđe su zakazali, a dok istjeramo "mak na konac" ili dočekamo pravdu, tko zna u kojim poznim godinama ćemo već biti. Ako ju uopće uspijemo dočekati, jer pravda je najpoželjnija u ovoj našoj državi. Toliko ju dugo nismo vidjeli, i toliko ju željno iščekujemo da je u mislima svakog od nas drugačija, teško da bismo ju već i prepoznali, nakon toliko godina nepravde.”
ŽENA ZVANA HRABROST
Danas su posljednji puta
zasvirale violine
tužnu pjesmu u mojim grudima.
Posljednji puta
stisnula sam pesti
zbog ljudske zloće
a tuga me obuzela zbog samoće.
Nikada više neću se predati
suzama što niz lice poteku,
niti ću dati do znanja zlima
kako njihove uvrede peku.
Od danas se zovem HRABROST ŽENA
i nikada, baš nikada
pokleknuti neću
niti dozvoliti da me pregaze teška vremena.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||